Rodoljub Roki Vulović - Premostio Drinu

Otiš'o je davnih dana, preko plavog okeana
duša mu u grlu stala, obećana zemlja zvala
U sjećanju osta majka, raširene ruke bjele
plahovita rijeka Drina, i prelasci preko skele
Nije bilo dana, noći, da se Bogu ne pomoli
prestajao nikad nije, otadžbinu on da voli
Najveća mu želja bila, još od kad je bio mlad
da premosti rjeku Drinu, i sagradi novi grad
Premostio Drinu, sagradio dvore, i pomog'o ljudima da se Bogu mole
Premostio Drinu, njeno ime ledno, zaljubljena srca spojio u jedno
Vodila ga zvjezda sreće, njoj je uvjek vjerovao
sreo ženu svog života, i njoj svoje srce dao
Sanjali su iste snove, viziju je im'o pravu
velika mu želja bila, da pretvori san u javu
Susreo je ljude mnoge, od bogatstva i od sjaja
al' u srcu ostale su, slike svoga zavičaja
Postao je bogat čovjek, i u srcu i u duši
dozvolio nikom nije, divne snove da mu sruši
Premostio Drinu, sagradio dvore, i pomog'o ljudima da se Bogu mole
Premostio Drinu, njeno ime ledno, zaljubljena srca spojio u jedno
Bilo je i teških dana, kad je znao i da pati
duša mu je govorila, da će kući da se vrati
Godina mu žao nije, što u svjetu osta mladost
davni snovi iz djetinjstva, postali su sada stvarnost
Velikih je ljudi bilo, a i danas još ih ima
potrošiće svo bogatstvo, pomažući ljudima
Obiš'o je sve gradove, što ih ima ta planeta
Slobomir će biti ljepši, i postaće centar svjeta
Premostio Drinu, sagradio dvore, i pomog'o ljudima da se Bogu mole
Premostio Drinu, njeno ime ledno, zaljubljena srca spojio u jedno