(drama) - Prolaznost

Večeras je nebo prekrasno zlatno,
bogatstvo koje duši uvijek šapuće,
svaki pokret je skladan i baš savršen.
Taj doživljaj trenutka kojeg živimo
u koricama uknjiženith tijela.
Ovaj osjećaj tuge samo je prolazan...
unovu kuće ljubavi dolazim,
srce mi je put, sve što imam donozim,
nosim u praznini koja iza mene prolazi...
Naš brodolom na platnu naslikan,
Zamišljen je kako nestaje
onoliko dugo dok ga se bude promatralo
njemu vrijeme ništa ne može...
dok pod prašinom, zapravo ne okonča,
sličnih brodova subina nije utjeha.
Na licu se starost ispisuje,
korito vremena dublje je,
u snovima... mi smo zauvijek mladi!
Dok nas ne ugleda staza
koja čeka kao točka na kraju.
Mrak je svjetlo s druge strane
čistog lista za napisati nešto novo,
kad ponovo brod dođe probudi me!