(drama) - Olovo i sjene

Ovim tijelom teče tuga,
topi me u samoči.
Ne mogu te se riješiti
kada mene si dio...
moje plavo nebo potamni,
lišće se osuši,
olovo i sjene...
pusti me da lutam.
Pusti me...
Oduvijek dok pamtim,
da ne zaboravim,
sve na tebe podsjeća,
čini se u nedogled, u mukama.
Nad moje plavo nebo srušio se mrak,
izgubljen sam...
Postelja je mirna, valovi su stali,
ne čuje se ništa, a mjesec se samo
sjaji,
prazna kola nade čekaju na mene,
nestajem...
Miris hladnog zraka je tu,
ježim se dok plovi mi kožom,
kao da opet svoje golo tijelo nudiš,
osjećam...
Poljubac njen prije smrti u lice,
sklopi mi oči.
Ne mogu se riješiti tuge,
ta opsesija prestati mora,
zauvijek...
Zbog motiva koji se nameću,
sklad nije konačan,
pobjede ne postoje,
sve se ponavlja,
zapamti i sjeti se...