(drama) - Dio svega

Dio svega


Ne želim biti dio svega,
Želim biti samo svoj,
Da umirim bol,
Možda je podjelim sa tobom.
Noćas želim biti sam,
Kasno je i umoran sam,
Ne želim biti dio toga,
Ja ne vjerujem u takvoga Boga.
Kroz vječnu agoniju
Moje misli se paraju,
Kao kruh se lome
Iz mojih ruku u tvoja usta.
Ne više nikada,
Od mene više nećete krasti,
Moja ljubav meni,
A tvoja tebi.
Uzalud sve laži
Jer lažem samo sebi,
Da umirim bol
U duši i srcu svom,
I u ovaj život
Bez imalo mašte,
Posvetim trenutak
Praznih obećanja inspiracije...
Nema nikakvoga smisla,
Ja sam istrunulo pamćenje,
Ispran trag u slobodnim mislima,
Stara iluzija umorne agonije
U himni poraza, grčevitog plača.
Razmišljam okovan lancima
U glavi osuđenog čovjeka.